Znakovi da imate posla s pasivno-agresivnom osobom—i kako odgovoriti

Ili da i sami pokazujete neke pasivno-agresivne sklonosti. Kelsey OgletreeSvaki proizvod koji predstavljamo neovisno je odabran i pregledan od strane našeg uredničkog tima. Ako izvršite kupnju pomoću uključenih poveznica, možemo zaraditi proviziju.

Svi smo ponekad svjedoci pasivno-agresivnog ponašanja - ili ga možda i sami ponekad pokazujemo. Znate kakav je tip: osoba koja vas navuče na lažna obećanja, gradi vaše nade, ali rijetko ostvaruje. Prijateljica na koju se još ne može računati ima pregršt isprika da objasni svoj nemar. Član obitelji koji se priprema za neuspjeh, zatim se žali na svoju lošu sreću. Dečko koji kaže da će pozvati na spoj, ali onda to ne čini dok ne bude prekasno za izlazak. Partner koji tvrdi da je zaboravio pokupiti namirnice, umjesto da objasni da mu se zapravo nije moglo smetati. Većinu vremena, 'pasivna agresija je ono što nije učinjeno, više od onoga što jest', objašnjava dr. Scott Wetzler, klinički psiholog, autor knjige Živjeti s pasivno-agresivnim čovjekom i dopredsjednik Odjela za psihijatriju i bihevioralne znanosti na Medicinski centar Montefiore u Bronxu, N.Y.

povezane stvari

Uzroci pasivno-agresivnog ponašanja

Pasivna agresija nije kontradikcija u terminima; nije da je netko jedan trenutak pasivan, a drugi agresivan. Umjesto toga, radi se o agresiji s klauzulom o bijegu, objašnjava Wetzler (tj. 'Nisam to učinio; sigurno ste krivo razumjeli'). Ali nemojte pogriješiti: pasivna agresija je izraz neprijateljstva u odnosima. 'Pasivna agresija je način na koji slabi i nemoćni pokušavaju osujetiti autoritet onih koje smatraju jakima i moćnima', kaže Wetzler.

Često se to događa zato što su ljuti, ali im strahovi smetaju da to otvoreno izraze. To može početi u ranom djetinjstvu i procvjetati tijekom adolescencije, kaže Wetzler. Neki ljudi to prerastu, ostavljajući je za sobom dok odbacuju svoju tinejdžersku tjeskobu; drugi ne i donose te psihološke sukobe u odraslu dob. Iako se svi u nekom trenutku ponašaju pasivno-agresivno, ono što razlikuje ljude s dugogodišnjim problemom je to što to čine prečesto i u neprikladnim situacijama. Ljudi razvijaju pasivno-agresivno ponašanje kada nisu naučili kako se otvoreno i iskreno nositi s vlastitim agresivnim impulsima ili kada su strogo kažnjeni jer reagiraju na te impulse.

POVEZANO: Zašto svi govore o 'plinskom svjetlu'? Evo što to znači i kako to uočiti

Prepoznavanje pasivno-agresivnog ponašanja

'Kada se često nađete u situacijama 'proklet bio ako to učinite, proklet bio ako nemate' s određenom osobom, to je dobar pokazatelj [imate posla s pasivno-agresivnom osobom], kaže Rudy Nydegger, dr , certificirani klinički psiholog i šef odjela za psihologiju na Bolnica Ellis u Schenectadyju, N.Y.

Drugi znak je kada se čini da osoba govori ili čini stvari za koje smatrate da su neprijateljske namjere, ali osoba poriče ili odbija te probleme kada se suoči s tim. Pasivno-agresivna osoba neće izravno reagirati na probleme, već će umjesto toga eksternalizirati ili okriviti druge kad god su stjerani u kut, kaže Nydegger.

POVEZANO: 7 znakova da ste u toksičnom prijateljstvu

Kako odgovoriti na pasivno-agresivno ponašanje

Redovito suočavanje s pasivno-agresivnom osobom može biti zbunjujuće i frustrirajuće. Wetzler dijeli primjer žene koja se suočila sa svojim dečkom zašto nikada nije bio dostupan za spoj subotom navečer. Odgovorio je da je previše pripijena, dok je u stvarnosti te večeri izlazio s nekom drugom. Umjesto da govori o svom lošem ponašanju, promijenio je temu na njezinu ovisnost i potrebu - klasično pasivno-agresivno ponašanje.

U situaciji kao što je ova, najbolji je odgovor prepoznati pasivno-agresivnost kao oblik neprijateljstva. Koristite iste strategije za postupanje s nekim tko izražava neprijateljstvo na izravniji način, kaže Wetzler: Postavite granice, provodite ih i budite proporcionalni u svom odgovoru.

Nydegger dodaje da ne biste trebali upasti u zamku pokušavajući pročitati podtekst – tj. što pasivno-agresivna osoba zapravo misli. 'Trebali biste odgovoriti samo na njihove stvarne riječi', dijeli. 'Na taj način eliminirate učinak manipulacije ponašanja i uhvatit ćete ih u vlastitu zamku.' Na primjer, ako osoba kaže nešto što se osjeća neprijateljski, a vi pitate: 'Zašto si to rekao? Nije bilo baš lijepo', a oni kažu: 'Oh, to nije trebalo biti zločesto, samo sam istaknuo ono što su drugi rekli.' Tada možete odgovoriti: 'Hvala na povratnim informacijama; vrlo je od pomoći.' Time se uklanja učinak koji je osoba pokušavala izazvati, neutralizirajući tako pasivno-agresivno ponašanje, kaže Nydeggger.

POVEZANO: Da, i odrasle se može maltretirati — evo kako se nositi s nasilnikom u svijetu odraslih

Kako reći ako Vas Biti pasivno-agresivni

Ako mislite da ste pasivno-agresivni, pravi način da to saznate je da budete potpuno iskreni prema sebi. Kada se osjećate ljutito ili neprijateljski, odgovorite na te osjećaje iskreno i prikladno, kaže Nydegger. Na primjer, ako vas ljudi često optužuju da ste pasivno-agresivni, dobro pogledajte sebe i svoje namjere. 'Ako otkrijete da vas ljudi izbjegavaju, da neće razgovarati s vama o bilo čemu kontroverznom i čini se da se osjećaju neprijateljski prema vama bez ikakvog vidljivog razloga, to bi mogli biti pokazatelji [pokazujete pasivno-agresivno ponašanje]', dodaje Nydegger.

Kada potražiti stručnu pomoć

Ako sve što radite dosljedno proizvodi reakcije koje vam se ne sviđaju ili ako vaše ponašanje rezultira ishodima koji utječu na vas društveno, međuljudsko, profesionalno ili obrazovno, možda je vrijeme da potražite pomoć, kaže Nydegger. Čak i ako se pokaže da pasivno-agresivno ponašanje nije uzrok i da nemate klinički dijagnosticirano stanje (kao što je narcisoidni poremećaj osobnosti), razgovor sa profesionalcem može vam pomoći da ga riješite.

Ipak, treba imati na umu da je psihoterapija korisna samo ako ljudi prepoznaju da imaju problem te su spremni i voljni raditi na njemu. Nažalost, mnogi ljudi s pasivnom agresijom ne priznaju da je to problem i/ili nisu motivirani da ga riješe, kaže Wetzler. Međutim, ako i kada pasivno-agresivna osoba shvati cijenu vlastitog ponašanja i preuzme odgovornost na sebe, psihoterapija može biti vrlo učinkovita. Važan savjet, dodaje Nydegger, je izbjegavanje skakanja s jednog terapeuta na drugog u nadi da ćete pronaći nekoga tko će se složiti s vama. 'Kada ljudi shvate da su oni zajednički nazivnik u svim situacijama u kojima imaju poteškoća', kaže on, 'to je veliki korak u smjeru samousavršavanja.'

POVEZANO: 11 znakova crvene zastavice toksične veze