Dovoljno je težak zadatak napisati i objaviti roman. Ali da napišete i objavite roman kad vam je mama Sue Monk Kidd, autorica bestselera Tajni život pčela i Izum krila ? To je još teže Ipak, Ann Kidd Taylor, čiji je debitantski roman, Klub morskih pasa izlazi 6. lipnja, uspio je obje prihvatiti kao kćer svoje majke (vidi njihovu knjigu Putovanje s nara ) i drže se njezine individualnosti. Ovdje Ann razgovara sa svojom majkom o tome da idu njenim stopama, putovanju koje ih je nadahnulo da zajedno napišu knjigu i svojim savjetima za druge kćeri koje rade na istom polju kao i njihove majke.

Ann Kidd Taylor: Dakle, evo pitanja koje u posljednje vrijeme dobivam puno. Kako je objaviti roman kad je tvoja mama bestseler romanopisac?

gdje se stavlja toplomjer u puricu

Sue Monk Kidd: A vaš odgovor je ...

Ann: Kažem im kako sam ponosan na tebe i da to za mene zapravo nije problem. Kad smo zajedno napisali memoare [2009's Putovanje s nara ], bilo je smiješno kako su često ljudi u šali govorili: Pa, je li vas dvoje još uvijek govorite?

Njegova: To je pravi odraz toga koliko cijela stvar s majkom i kćeri može biti opterećena. Upravo sam se sjetio kako si mi puzao ispod stola kad si imao šest godina s nekim papirom i olovkom dok sam radio, a kad sam te pitao što radiš, rekao si, pišući knjigu. Tada sam prvi put posumnjao da imate gen za pisanje ili kako ga već zovete. Da me niste oponašali, već da je istinska sklonost dizala glavu.

Ann: Pravi. Odmalena sam željela biti književnica.

Njegova: U dvadesetima ste se neko vrijeme borili protiv tog pojma. Ali onda zamislim da kćeri rijetko idu majčinim stopama bez malo otpora.

Ann: Ili, u mom slučaju, puno toga. Pokopao sam ideju da budem književnik, zatim sam zakopao lopatu. Jednostavno sam osjećao da se moram razlikovati od tebe, probiti svoj put. Kako bih mogao individuirati ako bih na kraju radio ono što je radila moja majka? Bilo je neizbježno iznenađenje da se ispostavilo da je i moj put pisanje.

Njegova: Stvar je u tome da, iako ste postali književnik, potreba za individualizacijom samo se pojačala. Mislim, postali smo partneri u pisanju u pravom smislu - koautori smo knjige, vi ste prvi čitatelj svega što napišem i ja sam vaš. Dajemo jedni drugima povratne informacije, razmjenjujemo ideje, rješavamo probleme s pričama, zajedno kreativno istražujemo. Ali uvijek dođemo na mjesto gdje se moramo odvojiti i otići pisati u osamljeni prostor.

Ann: To je jedini način na koji možemo zaštititi svoje pojedinačne glasove i raditi svoj vlastiti autonomni posao. Bilo mi je presudno pronaći prostor neovisan od vašeg. To pitanje s kojim sam započeo ... nastavak je bio jesam li osjećao konkurenciju s vama ili osjećaj da sam u vašoj sjeni.

Njegova: Da li?

što koristite za čišćenje televizora ravnog ekrana

Ann: Ne dok sam vjerna vlastitoj viziji i glasu.

Njegova: Dok smo razgovarali, nekoliko sam puta razmišljao o književnom putovanju koje smo prije nekoliko godina išli u Englesku.

Ann: Najbolje putovanje ikad - Jane Austen i sestre Bronte. Upravo ste završili s pisanjem Izum krila i bili ste tako potrošeni, pitali ste se hoćete li ikad više pisati.

Njegova: Pravo. Ono o čemu razmišljam je kad smo bili u njihovoj kući u Haworthu i buljili u njihov stol u blagovaonici. Zapamtiti?

Ann: Vodič je govorio kako su Charlotte, Emily i Anne navečer tamo sjedile zajedno, razmjenjivale ideje, pomagale jedna drugoj u razvoju rada, čitale naglas, davale povratne informacije. Došli smo razgovarati o tom stolu i biti pisci zajedno .

kako prerezati avokado na pola

Njegova: To je za nas postala metafora, način da uokvirimo našu suradnju - nazvali smo je tablicom uzajamnosti. Ali iznenada mi se čini da je Bronteov stol samo polovica partnerstva. Nedugo nakon što smo bili u Haworthu, vratio sam se u Englesku i hodočastio u redovničku kuću Virginije Woolf u Sussexu. Kad sam izašao u vrt i ugledao njezinu malenu kućicu za pisanje, zamalo sam zaplakao od silne ljepote kad sam vidio svoju sobu.

Ann: To je druga polovica kreativnog partnerstva. Sobna soba. Dakle, imate Bronteov zajednički stol za blagovanje i Woolfovu osamljenu sobu.

Njegova: Da, međusobna suradnja i autonomno razdvajanje.

Ann: To je paradoks našeg spisateljskog partnerstva i mislim da je to i bit dobrog odnosa majke i kćeri - stvarajući prostore u kojima smo neovisni, a povezani.

Njegova: Jednom sam morao održati govor o temama u svom radu i zadirkujući ih, primijetio sam da u svakom od mojih romana neizbježno postoji ‘loš’ roditelj. Bila je nestabilna majka, užasna, prepotentna majka i otac nasilnik. Vaši baka i djed nisu ovo zaslužili, a pretpostavljam da im je to napravilo stanku. Srećom, niste prepoznali baš tu osobinu pisanja.

Ann: Daleko.

Njegova: Ha. Primijećeno.